Dešava se ono što se u Srbiji dešava kad neko odbije televizijski duel — ceo medijski prostor se podeli na one koji u tome vide genijalan potez i one koji u tome vide priznanje krivice, a retko ko se seti da pita šta bi se uopšte čulo u tom duelu. Kurir je odlučio da ne čeka odgovor i sam ga je napisao, pozivajući u pomoć jazavca, kukuruzište i poređenje sa čovekom koji „misli dupetom“. Sve to dok se sam predmet duela — politički program, cene, krediti — pominje uglavnom kao retoričko pitanje na koje, valjda, i ne treba odgovor jer je autor tekstom već odgovorio umesto sagovornika. Debata je „poklon i dar od Boga“, a odbijanje te božje milosti tumači se kao proćerdana šansa da se pokaže „kolosalna“ argumentacija. Ovde niko ne pominje jazavce, ali se zato izbegava svako pitanje — a zašto bi baš ta debata bila tako important da funkcioner vladajuće stranke o njoj piše ceo autorski tekst za „Politiku“. Na kraju, oba teksta se slažu u jednoj stvari — da je poziv upućen dva puta, da je odbijen, i da je razlog „pametnija posla“. Sve ostalo je pitanje ugla gledanja: da li je čovek koji izbegava duel jazavac u bekstvu ili propuštena šansa da osvoji Srbiju jednim govorom. Jedino sigurno je da će o tom duelu, koji se nije desio, biti napisano više reči nego što bi ih ikad izgovorili na samoj televiziji.