Dan je protekao u znaku jedne krivične prijave i dva potpuno različita članka o njoj. marta — to je činjenica oko koje se, hvala bogu, svi slažu. Dalje počinje zabava. Ozbiljno, opširno, sa citatima dugim kao sam proces čiju brzinu kritikuju. O tome da li je prijava uopšte predata na pravoj adresi — ni reči, kao da je to administrativna sitnica nedostojna pažnje. Tako čitalac bira svoju realnost: ili je ovo priča o čoveku koji je zalutao u pogrešnu zgradu, ili o epohalnom obračunu sa kriminalizovanim delovima države. Jedino oko čega bi se verovatno složili i Informer i Kreni-Promeni jeste da u Srbiji nikad ne fali drame — samo se razlikuje da li je drama u sadržini prijave ili u njenoj adresi.