Dok se građani bave sitnicama poput računa i vremenske prognoze, institucije su jutros vodile važniju bitku — ko je koga nazvao kako, i da li to zvuči kao da dolazi iz suda ili sa pijace. Rečenica dovoljno slikovita da bi i bez dodatnog objašnjenja postala vest dana. Tužilaštvo na to nije ostalo nemo. U saopštenju izjavu opisuje kao neprimerenu, neodmerenu, besmislenu i na zakonu neutemeljenu, da bi stiglo i do ocene da „priliči uličnom žargonu, a ne predsedniku AKB“ — formulacija koja sama po sebi zvuči kao da je pisana sa namerom da uđe u naslove, što joj je i pošlo za rukom. Mediji su se, očekivano, podelili po temperamentu. Jedni su u naslov stavili baš taj deo o uličnom žargonu, kao da je reč o najvažnijoj vesti dana, dok su drugi saopštenje preneli mirnije, trudeći se da zvuči kao obično uredovanje papirologije, uz pedantno navođenje datuma kao da je to ono što će građane najviše zanimati. Tako smo dobili situaciju u kojoj jedna strana žestoko komentariše drugu, druga strana traži da se ta žestina zvanično osudi, a mediji sve to prenose svako na svoj način — trudeći se, svako na svoj način, da ne ispadne da baš oni koriste ulični žargon.