Ni ko će biti premijer, ni ko predsednik, ni da li će neka od te dve fotelje pripasti ženi. Sve ostalo je, da budemo fer, prilično razrađeno — od tehničke vlade, preko REM-a, do uništene dokumentacije koja je, srećom, i dalje negde u računaru. Čitalac dobije petnaest redova teksta i isti broj nepoznanica kao na početku, samo sa dva uzvičnika više. N1 i Nova.rs su, s druge strane, odlučili da isti razgovor ispричaju opširnije, sa više citata i manje interpunkcijske drame. Nova.rs je to učinila čak dva puta istog dana, kao da je i njoj самoj bilo važno da proveri je li dobro prepisala. Jedina prava razlika između svih verzija jeste da li se ime Ane Brnabić pominje ili ne — ostatak je, uz sitne stilske varijacije, identičan tekst sa istim citatima, istim redosledom i istim nedostatkom imena. Tako smo dobili tri medija, jedan izvor i jednu zajedničku poruku: strpljenje je vrlina, naročito kad niko ne žuri da kaže ko će šta raditi.