Deset dana pred izbore, region je, sudeći po novinama, ponovo na ivici diplomatske krize — ili bar na ivici strpljenja urednika koji biraju naslove. Zid, armirano-betonski, naravno — jer obична ograda očigledno ne bi dovoljno dočarala dramu. Čitalac na kraju teksta zna manje o tome šta se stvarno desilo, a više o tome koliko uzvičnika stane u jedan naslov. S druge strane, izveštaj koji ređa izjave Vučića, Plenkovića i hrvatske opozicije deluje umirujuće uredno — skoro kao raspored časova. Niko ne viče, niko ne gradi zidove, samo se ljubazno razmenjuju optužbe o mešanju u tuđe izbore, uz napomenu da je „popis onih koji se mešaju“ u stalnom širenju. Spisak raste brže od ikakvog zida. Na kraju, dok jedni dižu zidove od reči, a drugi uredno popisuju ko se u šta meša, građanima ostaje samo da sačekaju izbore — i da se nadaju da niko neće predložiti da se zid gradi baš oko redakcija.