Predsednik Srbije je u Ujedinjenim nacijama održao govor koji je, zavisno od toga koji portal čitate, ili potresao svet ili napunio poluprazne stolice u sali. Sagovornica iz tog priloga dobila je epitete od „srbofobne“ do „ustaške“, a njena najveća greška, sudeći po tekstu, bila je što je izneo mišljenje da Srbija treba da snosi diplomatske posledice — što je, priznaćete, prilično uobičajena rečenica u svetu spoljne politike, ali ovde zvuči kao poziv na invaziju. Sa druge strane, N1 se manje bavi hrvatskim reakcijama, a više činjenicom da je govor, iako upućen svetskoj publici, izgleda bio namenjen prvenstveno biračima kod kuće. Analitičar citiran u tekstu ide toliko daleko da kaže kako bi diplomate morale da „guglaju“ o čemu predsednik uopšte priča — što nije baš kompliment za spoljnu politiku, ali jeste elegantan način da se kaže „ovo nije bilo za nas“. Zanimljivo je i da N1 primećuje poluprazne stolice u sali dok je Informer pisao da je „ovo čekao ceo svet“ — pretpostavljamo da je ceo svet čekao napolju, u redu za kafu. Na kraju, oba medija se slažu da je govor bio oštar prema Hrvatskoj i da predsednik uskoro napušta funkciju. Sve ostalo je, izgleda, stvar ugla gledanja — i broja praznih stolica koje ste odlučili da izbrojite.