Poruka je, sudeći po oba izvora, bila upućena celom svetu i nijednom konkretnom mediju. Jedna redakcija je, međutim, prepoznala sebe u svakoj rečenici. Vremenska podudarnost pretvorena je u uzročno-posledičnu vezu, a svetska statistika u ličnu potvrdu. Da je Gutereš zaista mislio na konkretnu redakciju u Beogradu, verovatno bi to i napisao — organizacija kojom rukovodi inače ume da imenuje zemlje kad želi. S druge strane, prenošenje izjave od reči do reči, bez ijednog dodatnog tumačenja, deluje gotovo sumnjivo uzdržano za temu koja se tiče baš medija. Tako je ista rečenica o novinarima koji „plaćaju cenu“ u jednom tekstu postala lični alarm, a u drugom ostala uredno sortirana statistika iz Njujorka. Istina je, kako to obično biva, negde između redova — i, čini se, podjednako daleko od oba naslova.