Dobra vest za demokratiju: Srbi u BiH će moći da glasaju na 27 lokacija. Loša vest za urednike: sad moraju da objasne isti događaj na dva potpuno različita načina. Sve to ispripovedano kroz tekst sa toliko praznog prostora da čovek pomisli kako je i sam dokument imao tremu dok je čekao saglasnost. Druga strana je, pak, istu vest svela na suvu administrativnu činjenicu: sednica, zaključak, zaduženje ministarstva da obavesti ambasadu. Jedina emocija u celom tekstu stigla je od predsedavajućeg koji je, umesto da samo čestita građanima pravo glasa, iskoristio priliku da im kaže i za koga da glasaju — što je otprilike kao da poštar, dok vam uručuje pismo, doda i savet kome da odgovorite. Činjenice se, srećom, poklapaju: saglasnost je data, sednica je bila telefonska, datum je 25. oktobar, lokacija je 27. Sve ostalo zavisi od toga da li čitate tekst pun tačkica i pretnji, ili tekst pun zaključaka i preporuka. Jedna strana je od proceduralne odluke napravila trilijer. Druga je trilijer pretvorila u predizbornu poruku. Birači će, bar na papiru, imati 27 šansi da sve to prećutno prokomentarišu.