Jedna televizija kaže: dosta nam je uvreda, slobodno pošaljite bilo koga od 250 kandidata, samo ne čoveka koji nas decenijama naziva ološem i stranim plaćenicima. Druga strana to prevodi ovako: gase Vučića, uskoro će tražiti i njegovu glavu. Kurir je odlučio da naslov bude najdramatičnija moguća rečenica — ona o ubistvu — i tu se priča završava. Da li je N1 uopšte objasnio zašto ne želi Vučića u terminu, to čitalac Kurira neće saznati, jer takve sitnice samo kvare dobar naslov. Zato umesto konteksta dobijamo apokalipsu u direktnom prenosu, uz garanciju da je Brnabić bila „zapanjena“ i „iznenađena“, kao da uvrede koje su godinama letele na N1 nisu baš nigde zabeležene. Umesto toga, biramo da u naslov stavimo reč „fašistička“, doduše pod navodnicima, što je novinarski ekvivalent namigivanja: ne kažemo mi to, samo prenosimo, ali eto gde smo je stavili. Na kraju, oba tabora se slažu bar oko jedne stvari — da je razgovor dvoje ljudi sniman bez znanja jednog od njih i pušten na više televizija. To je, čini se, jedina činjenica oko koje nema potrebe za dramaturškim pojačalom.