Kad dva medija prenesu istu vest o istom maršu u istom gradu istog jutra, čovek bi pomisao da će bar detalji biti različiti. Rečenice su identične, citati identični, čak i redosled pasusa isti — razlika je samo u tome koliko glasno je neko odlučio da to izgovori. N1 je, s druge strane, sve to ispričao tonom čoveka koji čita spisak za voz — sud je dozvolio, premijer je apelovao, kraj vesti. A šta se zapravo desilo? Hiljade ljudi u fantomkama pokušalo je da blokira paradu koja se održava prvi put u skoro 30 godina, demonstranti su pucali vatromet, dobili upozorenje razglasom, i to je — bar prema oba izvora — sve što se dogodilo do jutra. Premijer je pozvao na smirenost, što je, priznaćete, najbezbednija izjava koju političar može dati kad ne zna šta će se desiti do večeri. Lideri dve partije su, kao i uvek, jedni druge optužili za zaoštravanje, dok su čitaoci ostali da biraju: da li žele vest sa uzvičnicima ili vest bez pulsa. Jedina izvesnost je da će, bez obzira na ton naslova, marš ili proći mirno ili neće — a mediji će, kao i do sada, izveštavati o tome onako kako im temperament diktira, a ne činjenice.