Dok je pola Izraela stajalo u redu da glasa, a druga polovina valjda računala koliko će trebati da se prebroje glasovi, naši mediji su se pobrinuli da svako dobije svoju verziju drame. Jedna strana je odlučila da je prava vest — koverta. Tačnije, tri koverte, puna gotovine, u rukama trojice predstavnika arapske stranke koji, kako sam izvor priznaje, nisu ni stigli do biračkog mesta. Netanjahu je odmah prepoznao pokušaj krađe izbora, što je dovoljno dramatično za naslov sa uzvičnikom. Druga strana je, pak, izabrala toplije kadrove — redove ispred biračkih mesta, birača koji govori o „micvi“, poređenje sa Srbijom koje je, priznaćete, hrabro geografski uopštavanje. Kovertama tu nije bilo mesta, kao da su ostale u nekom trećem izveštaju koji niko nije napisao. Između ova dva ugla ostaje ono što se zapravo zna — rekordna izlaznost, najbrža od 1977, i izborna trka toliko neizvesna da ni ankete ne žele da se izjasne. Netanjahu i Ajzenkot se nadmeću za vlast, dok mediji kod nas vode svoju paralelnu trku — ko će pre da odluči da li je važnija koverta ili red. I tako, dok Izraelci broje glasove, mi ćemo verovatno još dugo brojati verzije iste vesti.