Dešava se skup u Užicu, dolazi Dejan Bodiroga da održi govor, a mediji su iz toga izvukli dva potpuno različita filma. Čista analiza pokreta, bez ijedne reči o sadržaju samog govora, kao da je mikrofon bio isključen, a kamera uključena samo na tu ruku. S druge strane, izveštaji su pisani u sasvim drugom ključu — kao filmski nastavak „Rokija“, samo sa skandiranjem umesto gong-a. Sve je to popraćeno tolikom količinom uzvičnika i emotikona da čovek pomisli da čita prepisku, a ne vest. Ono što ostaje van kadra kod oba pristupa jeste — sam sadržaj politike o kojoj je reč. Jedan medij je odlučio da izbore vodi rukom, drugi da ih vodi ovacijama, a gledalac je na kraju jednako pametan koliko i pre čitanja. Bar znamo da je ruka drhtala i da je narod skandirao — o ostalom, kao i obično, čitaj između redova.