Dok diplomate pakuju kofere za Oslo i Moskvu, domaći mediji se bave pitanjem od globalnog značaja: da li će Džared Kušner stići na sastanak ili će ga savladati obična prehlada. Uzvičnik je tu da nas podseti da je ovo, zaista, velika stvar — možda veća i od samog rata. Kušnerov grip ovde je degradiran na status obične vesti iz tela teksta, gde mu je, iskreno, mesto — negde između pominjanja golf-kluba u Majamiju i bezbednosne arhitekture Evrope. Oba medija se slažu oko suštine: Vitkof ide u Oslo, pa u Kremlj, nosi predlog nastao u saradnji sa Ukrajinom i Evropom, a uz put će pokušati da izvuče i penzionisanog nastavnika iz ruskog pritvora. Razlika je samo u tome kome je Kušnerova upala sluzokože bliža srcu — jednima je naslovna vest, drugima fusnota. Na kraju, dok se predsednici i premijeri spremaju da reše sudbinu kontinenta, čini se da je jedino izvesno sledeće: rat možda još potraje, ali Kušnerov grip, sudeći po naslovima, ima rok trajanja od tačno jednog sastanka.