Petak u Novom Sadu, dva potpuno različita grada u dva potpuno različita teksta. Kod jednih je to mesto gde cvetaju trobojke, gde Garavi sokak i sestre Gobović najavljuju veliki govor o budućnosti, a KUD plete folklor u znak zajedništva. Kod drugih je to grad blokiranih ulica, kolone traktora na Bulevaru Mihaila Pupina i šest specijalno uvedenih vozova koji saobraćaju isključivo za potrebe jednog popodneva. Jedino što nedostaje u tom spisku jeste informacija kako su posetioci uopšte stigli do trga, s obzirom na to da je, prema drugim izvorima, saobraćaj bio blokiran sve do Varadinskog mosta. N1 je, s druge strane, odbrojavao vozove kao da piše red vožnje, a ne izveštaj sa mitinga — šest brojeva voza, šest vremena polaska, šest vremena dolaska. Od muzičkog programa ostalo je samo pominjanje da je bina postavljena. Jedna strana broji pevače, druga strana broji vozove i traktore, a Trg slobode je, čini se, dovoljno veliki da stane i politička poruka o budućnosti i logistička poruka o tome kako se do te budućnosti uopšte stiže vozom reda 660. Na kraju, oba teksta se slažu bar oko jedne stvari — da je u 18 časova neko zaista trebalo da progovori.