Jedan te isti petak, dva potpuno različita čitalačka doživljaja. Kurir je odlučio da priču ispriča sa uzvičnicima i VIDEO najavom, kao da se sprema akcioni film, a ne izveštaj o pucnjavi u stambenoj četvrti. Nije propustio ni priliku da detaljno prepriča kriminalni dosije ranjenog muškarca, tačno onako kako ga je iznelo Ministarstvo unutrašnje bezbednosti SAD — kao da je presuda već doneta, samo što sud još nije zasedao. N1 je, s druge strane, odabrao suvlji ton, bez pridavanja preteranog dramaturškog zamaha, ali zato spretno gura čitaoca ka zaključku kroz brojku — 21 osoba na koju su pucali ICE agenti otkako je Tramp ponovo predsednik, od čega sedmoro nije preživelo. Brojka koja, uzgred, u Kurirovom tekstu uopšte ne postoji. Oko činjenica se, srećom, slažu — muškarac je ranjen, dete iz kola nije povređeno, a gradonačelnik Mamdani je tražio od Trampa da ICE prestane sa akcijama u gradu. Ni posle telefonskog poziva predsedniku, stvari se, izgleda, ne rešavaju brzinom kojom se objavljuju saopštenja. Jedna strana je gledala film, druga je čitala statistiku. Čitalac je, kao i obično, ostao negde između — sa petogodišnjim detetom koje, bar prema oba izvora, nije povređeno, što je, kada se sve sabere i oduzme, jedina vest koja zaista nije sporna.