Postoje vesti koje se prenose od reči do reči, i ovo je jedna od njih. Kurir i N1 su, sudeći po tekstu, koristili istu agencijsku depešu Rojtersa, s tom razlikom što je N1 bio ljubazan da čitaocima u zagradama objasni kako se Trump i Coale zapravo pišu na engleskom, za slučaj da neko posumnja da se radi o domaćim prezimenima. Sama vest je, u suštini, jednostavna računica: 15 pomilovanih zvuči kao gest dobre volje, sve dok se ne stavi pored brojke 883, koliko po navodima organizacije Vjasna i dalje ima političkih zatvorenika u Belorusiji. Lukašenko, doduše, tvrdi da tih zatvorenika uopšte nema, što čitavu priču čini donekle apsurdnom — čovek pomiluje ljude koji, po njegovoj definiciji, ne postoje kao kategorija. Zanimljivo je i da se od 15 pomilovanih čak 13 tereti za „krivična dela učesnicičke prirode“, što u prevodu na jezik ove priče može značiti svašta, od stvarnog nasilja do vređanja predsednika, kategorije koja se pominje u istom pasusu bez ikakve ironije. Oba medija su ovde uglavnom prepisivači, ne novinari — što im, iskreno, i nije zamerka, jer je agencijska vest agencijska vest. Pomilovanje je, izgleda, vest samo kad se meri u komadima, a ne u kontekstu.