Izraelska politika je, kao i obično, uspela da iz jedne iste vesti napravi dve sasvim različite priče, a da niko pritom nije slagao. Hercog je dao mandat Ajzenkotu, to se slažu svi — pitanje je samo koliko dramatično to treba ispričati. Čak je i sat ceremonije precizno naveden, kao da se čeka prenos uživo sa crvenim tepihom. Drama prodaje, brojevi su tu samo da je potkrepe. N1 je, s druge strane, odlučio da bude odmeren do te mere da bi se njihov tekst mogao čitati i na času građanskog vaspitanja. Sve je tu — blokovi, procenti, izborni datum — samo pomalo nedostaje osećaj da se uopšte nešto dešava. Mala ironija, ali bar neko je primetio da politika zna da bude komplikovana i kad izgleda jednostavno. Na kraju, oba teksta se slažu da je mandat dat, da rok teče i da niko još ništa nije siguran. Jedni su to ispričali kao pad carstva, drugi kao sastanak uprave zgrade. Istina je, kao i obično, negde na međuspratu — tamo gde se broje glasovi, a ne naslovi.