„Štampač, Jarkovac, Milo i NATO: Ko je zapravo Ilija Srdanović, prvi čovek Studentske liste?“
Pročitaj originalIsta biografija, dva čoveka: šta se o nosiocu studentske liste može proveriti
Jedni pišu o separatisti i bivšem naprednjaku, drugi o lekaru koga je policija zvala zbog govora studentima. Razlika nije u tumačenju nego u tome ima li dokaza.
Od četiri teške optužbe na račun Ilije Srdanovića nijedna nije došla sa dokazom, a fotografije i dokument koji su ih pratili nose tragove obrade. Ono što obe strane potvrđuju staje u tri rečenice.
Isti događaj, dva sveta
Šta se poklapa
- Kardiolog je i na Institutu za kardiovaskularne bolesti Vojvodine radi od 1997.
- Redovni profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu je od 2025, urgentnu medicinu predaje od 2018.
- Nosilac je Studentske liste, broj 3 na glasačkom listiću.
- Govorio je na studentskim protestima, među njima i na skupu na Slaviji u maju 2026.
Gde se razilaze
Kad se o istom čoveku u istoj nedelji objave dva teksta koja nemaju nijednu zajedničku rečenicu, obično se pretpostavi da istina stoji negde na sredini. Ovde ne stoji. Razlika između dve priče o Iliji Srdanoviću nije u uglu gledanja nego u tome da li iza tvrdnje stoji išta.
Ono oko čega spora nema staje u tri rečenice. Kardiolog je i na Institutu za kardiovaskularne bolesti Vojvodine radi od 1997, a redovni profesor je od 2025. Nosi listu koja je na listiću pod brojem tri. Govorio je na studentskim protestima i u martu 2025. bio pozvan na policijsko saslušanje zbog jednog takvog govora.
Sve ostalo je sporno, ali ne podjednako. Četiri teške optužbe iz tabloidnog teksta dele istu osobinu: nijedna ne dolazi sa dokazom. Za navodno nasilje iz 2010. sam tekst priznaje da pravosnažne presude nema, pa optužbu ipak iznosi kao utvrđenu stvar. Za separatizam i za NATO nije priložen nijedan dokument ni izjava. Jedini materijal u celoj priči je snimak aplauza sa skupa iz 2017.
Materijal koji je kružio uz te tvrdnje je proveren i tu se prestaje sa nagađanjem. Nađene su originalne fotografije na kojima Srdanovića uopšte nema ili su mu ruke digitalno pomerene, dokument u kojem lični broj ne odgovara datumu rođenja, i snimak sa greškama tipičnim za veštački generisan video, gde ljudi nestaju a tela se stapaju sa predmetima. To više nije neuredno novinarstvo nego proizvodnja dokaza.
Druga strana nije neutralna posmatračica i ne treba je tako čitati. Njena verzija je tačna u svakoj proverljivoj pojedinosti, ali je složena tako da put od lekara do nosioca liste izgleda prav i neizbežan. O tome šta je Srdanović mislio i radio pre februara 2025. ni tamo nema gotovo ničega. Razlika je u tome što praznina nije isto što i izmišljotina.
Za čitaoca ostaje jedno praktično pravilo. Tvrdnja bez dokaza nije slabija verzija tvrdnje sa dokazom, nego druga vrsta teksta. Spisak svih 250 kandidata sa ove liste, sa zanimanjem i mestom stanovanja, stoji na stranici Studentska lista, do koje se stiže iz podnožja.
Četiri teške optužbe bez ijednog dokaza osim snimka aplauza; tekst sam priznaje da presude nema, pa optužbu ipak iznosi kao utvrđenu.
Svaka pojedinost je proverljiva, ali je hronologija složena tako da svaki korak izgleda neizbežan; o periodu pre 2025. gotovo ni reči.
Ova vest je satira. Napisana je automatski, uz pomoć veštačke inteligencije, na osnovu javnih vesti navedenih iznad i prošla je automatske provere pre objave. Ako smo pogrešili u činjenici, ispravićemo je javno i vidljivo.