Bolonja je u sredu uveče bila pozornica za evroligašku dramu, a koliko je ta drama zapravo bila dramatična — zavisi od toga koji ste medij otvorili. Bešiktaš je trojkom Konora Morgana u poslednjoj sekundi slomio Virtus rezultatom 103:101, to se svi slažu. Problem nastaje kad treba izmeriti koliko je bio dubok ponor iz kog su se gosti izvukli. Po jednoj verziji, reč je o preokretu dostojnom legende — zaostatak od čak 13 poena, naslov pun uzvičnika i najava da će se Morganova trojka „dugo prepričavati“, kao da je u pitanju epska bitka, a ne redovno kolo takmičenja u kom će za nedelju dana svi gledati neki drugi meč. Po drugoj verziji, drama je bila nešto skromnija — devet poena zaostatka tri minuta pre kraja, uz hladnokrvno nabrajanje statistike i podsećanje da je junak večeri, Loni Voker, nedavno protiv Efesa imao debi za zaborav sa svega pet poena. Ozbiljnost pre senzacije, čak i po cenu da čitalac zaspi pre trojke. Istina je verovatno negde između trinaest i devet poena, što je i dalje sasvim dovoljno za dobru košarkašku priču bez potrebe za dodatnim ukrasima. Voker je ubacio 30 poena i postavio lični rekord, Morgan je bio hladan kao sladoled u poslednjoj sekundi, a Virtus je ostao da gleda kako mu ispada pobeda koju je, prema oba izvora, imao čvrsto u rukama. Jedino oko čega se mediji zaista slažu bez ostatka jeste konačan rezultat — a to je, uostalom, i jedino što ulazi u statistiku.