Ima jedna posebna vrsta vesti koja se dešava svaki put kad neko nešto najavi na marginama nekog skupa u Njujorku — vest o odluci koja je „konačna“, ali koja se, ruku na srce, već jednom pokazala kao privremena. Baš takva je i ova o licenci za proizvodnju Patriota. Optimizam je, dakle, obnovljiv resurs. Podsećaju da Amerikanci ništa nisu potvrdili, da je proizvodnja stvar koja traje — po njihovoj proceni — više od godinu dana, i da bi na početku možda išlo samo o sklapanju delova, a ne o pravim raketama. Duh praznika je spašen fusnotom. Tako imamo dve verzije iste priče: jednu u kojoj je stvar gotova pre nego što je počela, i drugu u kojoj ništa nije gotovo dok neko iz Vašingtona to ne kaže naglas. Istina, kao i uvek kad su u pitanju rakete i politika, verovatno je negde na margini — baš tamo gde se ova odluka i donela.