Sve je počelo nevino — novo šetalište, muzika, malo plesa. Ali kad se na bini nađu pevačica, gradonačelnik i pesma koja se zove baš „Svet voli pobednike“, jasno je da regionalni mediji neće moći da odole. Kurir je odlučio da čitaocima ponudi celu istorijsku pozadinu — ko je šta rekao u Gračacu, šta je Ministarstvo spoljnih poslova osudilo, i zašto je baš ovaj ples opasniji od običnog zagrljaja na bini. Sve je to tačno, samo što se pomalo zaboravlja da je povod ipak bio — otvaranje šetališta. Tu je i pevačičino saopštenje u kom objašnjava da se gradonačelnik popeo na binu „samoinicijativno“ — fraza koja zvuči kao da je čovek slučajno prošetao i slučajno se našao u zagrljaju uz muziku. Marin Medak je, u međuvremenu, napisao poziv na bojkot toliko patetičan i uzvišen da bi mogao da posluži kao svečani govor za otvaranje nečega mnogo važnijeg od koncerta — možda čak i rive. „Neke stvari nemaju cenu“, piše on, verovatno misleći na ulaznice koje, ruku na srce, itekako imaju cenu. Na kraju, oba medija se slažu oko čega je uopšte reč: ples, pesma i tri decenije karijere sada vise o koncu jednog zagrljaja na bini. Da nije muzike, ovo bi bila obična vest o otvaranju šetališta.