Jesen je stigla, a sa njom i godišnja provera da li je Suzana Mančić stavila kupus za zimu. Sve deluje kao scena iz nekog filma o povratku korenima, samo što ovde glavnu ulogu igra glavica kupusa. Nova.rs je, s druge strane, odlučila da nam ispriča porodičnu sagu — od toga kako su roditelji kupili imanje pre pola veka, preko fazana i srna koji povremeno prošetaju placem, do kestenova donetih iz Grčke i zasađenih po svim pravilima agronomije. Kupus je tu skoro sporedni lik u priči o deset ari zemlje i okopavanju kao jedinom vidu rekreacije. I dok jedan medij vikendicu pretvara u romantičnu idilu bez struje, drugi je širi u malo imanje dostojno dokumentarca o prirodi, suštinski obe strane prenose istu izjavu, iste komšije koje pomažu i istu nameru da se kupus kiseli. Razlika je samo u tome koliko će se detalja o cveću, drveću i divljim životinjama ugurati oko jedne rečenice o zimnici. Jedino oko čega se, izgleda, svi slažu jeste da je, kad Suzana Mančić kaže da je vreme za kupus, zaista vreme za kupus — i da će o tome, sudeći po dosadašnjoj praksi, naredne jeseni opet čitati identičan naslov, samo malo drugačije uvijen.