Dok je jedna strana medijskog spektra zauzeta pasuljem, uniformama i statistikom o 3.619 profesionalnih i 3.615 dobrovoljnih vatrogasaca, druga je, čini se, parkirana dvadesetak metara dalje sa dvogledom uperenim u parking kod farme na ulazu u Klek. Nigde reči o tome kako je uopšte stigao do te uniforme, kao da se ministar materijalizovao direktno u Vatrogasnom domu. Sve je to, doduše, propraćeno sa tri „navodno“, dva „možda“ i jednim iskrenim priznanjem da redakcija nije utvrdila ni vlasništvo ni razlog zamene — ali atmosfera istrage je tu, sa čekanjem u zasedi kao da se snima dokumentarac o migraciji ptica, a ne dolazak na seosku manifestaciju. Tako imamo dve potpuno različite vesti o istom danu: jedna u kojoj ministar petnaest minuta bude vatrogasac, i druga u kojoj petnaest minuta bude misterija na točkovima. Jedni broje intervencije, drugi broje kilometre između audija i škode. A vatrogasci, čini se, jedini u celoj priči rade svoj posao bez presvlačenja.