Crna Gora je donela uredbu o viznom režimu, i to je, bez šale, prilično komplikovana vest — toliko komplikovana da su je dva medija ispričala kao dve različite priče, mada su čitali isti dokument. Informer je odlučio da bude glasnik dobrih vesti. Čitalac na kraju teksta ima utisak da od 1. novembra granica Crne Gore postaje ljubazniji rođak koji svakog pušta napred u redu. O tome da neko tog istog 1. novembra dobija stroži režim, ni slovo — kao da je ta informacija proglašena viškom karaktera. Dodali su i kontekst o usklađivanju sa Evropskom unijom, pregovaračko poglavlje, pa čak i najavu Marije Zaharove da Rusija sprema recipročne mere. Sve lepo poređano, kao da neko stvarno želi da čitalac razume o čemu je reč — što je, priznaćete, pomalo neobično za naslovnu stranu. Tako imamo dve verzije iste uredbe: jednu u kojoj Crna Gora otvara vrata celom svetu, i drugu u kojoj ih pola otvara, a pola zatvara. Istina je, kao i obično, negde na granici — doslovno.