Dan je, kako to obično biva, počeo uveče — u Banjaluci, gde je održana centralna svečanost, dok je glavni čin, uručenje odlikovanja, zakazan za podne sledećeg dana u Palati Srbija. Kurir i Informer su vest o čestitki objavili odvojeno od vesti o ceremoniji, kao da je jedan predsednik zaslužio dva naslova za jedan dan, oba sa uzvičnicima i rečima poput „moćna poruka“. Sa druge strane, Nova.rs i N1 su vest ispričali mirnije, bez uzvika, ali ni oni nisu odoleli da citat o trobojci prenesu od reči do reči, kao da je svaka redakcija imala isti zadatak za domaći. N1 je čak i vest ukrasio pozivom da se „pridružite diskusiji“, što se u tekstu našlo dva puta — jednom je, izgleda, bilo dovoljno važno da se kaže dvaput. Suština je jasna i neosporna na obe strane: trobojka je simbol slobode i ponosa, praznik podseća na zajedništvo, a odlikovanja se dele u podne. Jedina prava razlika je u tome koliko će čitalac morati da skroluje da bi do te iste rečenice došao — u Banjaluci ili u Beogradu, uveče ili u podne, sa uzvičnikom ili bez njega.