Postoji priča koja se ispriča za trideset sekundi, i postoji priča koja se ispriča za tri minuta — a oba puta stignete do istog mesta: šeik je opsovao na srpskom, a punica mu poručila da mladu može dobiti i džabe. Pre nego što stignete do same anegdote, provešćete nekoliko pasusa u razgledanju privatne plaže, cena vrtića od 4.000 evra, tepiha iz Amerike i podova iz Nemačke — kao da čitate katalog nekretnina koji je slučajno zalutao u rubriku o venčanjima. Tek kad ste dobro upoznati sa kvadraturom imanja, stiže i sama poenta — brat koji „prodaje“ sestru počev od milion dolara, dok mladoženja psuje na tečnom srpskom. Nova.rs je, s druge strane, presekla sve suvišno i otišla pravo na anegdotu, bez zadržavanja na enterijeru. I dok jedni broje kvadrate i dirhame, drugi broje reči koje mogu da uštede, obe strane su se složile oko suštine: prodaja mlade je prošla u dobrom raspoloženju, punica je bila jasna i direktna, a zet je sledećeg jutra vraćao novac misleći da je sve bila šala. Jedino oko čega se mediji nisu složili jeste koliko čitalac zapravo treba da zna o cenama vrtića u Dubaiju da bi razumeo jednu porodičnu foru sa svadbe.