Dok je jedan deo naše štampe rekonstruisao noć u Esteponi kao akcionu scenu — ograda, trčanje, krv, „sve raspoložive policijske snage“ — drugi deo je otišao redom u kartoteku, spiskove imena i godišta, kao da popisuje inventar. Sve je tu, čak i podsetnik da se „u poslednje vreme mnogo govori o srpskoj mafiji u Španiji“, uz spisak ranijih hapšenja i tona zaplenjenog kokaina — kao da je reč o istorijskom pregledu, a ne o hronici jedne noći. Nova.rs bira drugačiji pristup: umesto adrenalina, tabela. Imena, prezimena, godine, dosijei — i otkriće da ni žrtve nisu bile bez grehova, nego i same imaju policijsku prošlost. Oba medija se slažu u glavnim tačkama — ko je uhapšen, ko je nastradao, i da je sve povezano sa širom kriminalnom pričom. Na kraju, čitalac dobija dve verzije iste noći u Esteponi — jednu koja zvuči kao najava trilera, i drugu koja liči na policijski dosije. Istina je, kao i uvek, negde između — ali sigurno ne u naslovima.