Novi Sad je bogatiji za jedno stajalište, a srpski mediji za još jedan primer kako ista vest može da zvuči kao dve različite priče. Zanimljivo je da baš ta „suvoparna“ strana nije propustila da doda detalj koji u prazničnom tonu prvog izveštaja nema mesta — da je stajalište trebalo da bude završeno još do 1. oktobra, ali da su radovi kasnili, iako je upotrebna dozvola već bila izdata. Dok se jedna strana raduje roku koji je „ispoštovan“, druga tiho podseća da je taj rok zapravo pomeren unazad pre nego što je „ispoštovan“. S druge strane, reporter sa terena beleži da putnici već koriste stajalište u oba pravca, dok radnici JKP „Gradsko zelenilo“ još uvek završavaju radove na površinama oko stanice — što zvuči kao da je voz stigao pre nego što je trava stigla da naraste. Oba izvora se slažu oko suštine: stajalište radi, testira se novi red vožnje, a brzi voz „Soko“ sada staje i u Petrovaradinu. Novi Sad je, izgleda, dobio prugu — a mediji priliku da je ispričaju svako na svoj način, bez ijedne zajedničke rečenice o tome ko je kasnio, a ko se najviše zahvaljivao.