Dešava se nedeljno jutro kod Kalenić pijace, i odjednom imamo dve potpuno različite vesti o istom događaju — iako obe strane, kad se skine sloj naslova, zapravo prepisuju ista saopštenja. Jedna strana je odlučila da ovo nije samo vest, nego povod za svetsku turneju. Pratimo kako je tekst stigao do Rusije, pa do Azerbejdžana, pa do Jermenije, kao da pišemo izveštaj o širenju virusa, a ne o jednom razbojništvu. Usput se ređaju osude — savet protiv korupcije, advokat, i svi redom koriste reči tipa „bez presedana“ i „crvena linija“, kao da je svaka naredna izjava morala da nadmaši prethodnu u dramatičnosti. Ime, prezime inicijal, član zakona, 48 sati — i to je to. Ono što ostaje nesporno, jer stoji kod oba tabora: žena je napadnuta kod pijace, posle glasanja, i policija je privela osumnjičenog zbog sumnje na razbojništvo. Sve ostalo — ruski portali, kese sa povrćem, redovi uzvičnika i redovi suvoparnih citata — to je već uređivačka odluka, ne činjenica. Istina je, kao i kesa sa namirnicama, negde između — samo je niko nije uzeo da je prenese takvu kakva jeste.