Ministar prosvete u tehničkom mandatu Dejan Vuk Stanković rešio je jednim potezom i pitanje izbora i pitanje školske godine: glasanje je 25. oktobra, škola već 26. Efikasnije nije moglo ni da se zamisli — jedan dan za demokratiju, ostatak godine za gradivo. Studenti u blokadi tražili su da se početak nastave pomeri na 1. novembar, što je ministar ocenio kao zahtev koji je „pravno i pedagoški neosnovan“, i to rečenicom toliko odlučnom da bi mogla da stoji uklesana na ulazu u ministarstvo. Školska godina počinje 1. oktobra, kaže on, „tako je uvek bilo, tako će i biti i sada“ — formulacija koja zvuči kao da je prepisana sa kamena iz nekog starijeg carstva, a ne iz kalendara. N1 se setio da doda — ko ne drži nastavu, ne prima platu, a ko podržava zahteve studenata, snosiće posledice. Mala razlika u uređivačkoj politici, velika razlika u sadržini fusnote. Zanimljivo je i da je ministar ovu vatrenu izjavu dao baš u Informeru, mediju koji je potom preneo sopstvenu emisiju kao vest — što je poduhvat kružnog novinarstva redak čak i za naše prilike. Na kraju, cela stvar se svodi na jednostavnu poruku: politika je pravo, ali dolazi sa rizikom od neopravdanog izostanka. Rizik, dakle, postoji za sve — samo ne i za urednike koji biraju šta će da stave, a šta da izostave iz iste izjave.