Danas je Miholjdan, i po tome se dva medija slažu — dalje ide svako svojim putem, kao dva rođaka na slavi koji se ne sećaju iste verzije porodične priče. Čovek bi pomislio da sprema doktorat iz istorije crkve, a ne tekst o tome zašto se praznik tako zove. Sve to zarad jedne rečenice zaključka — da se ime ukorenilo iz mešanja tradicija. Narod ga zove Sveti Miholj, pa otuda naziv — i tačka. Umesto istorijskih ekskurzija, čitaoci dobijaju neposredniji savet: danas se ne radi po kući, ali treba završiti sve poslove napolju. Praktično, jasno, i idealno za nekog ko baš razmišlja da li da danas pokosi travu ili ne. Oba teksta se slažu da je praznik posvećen svetitelju rođenom u petom veku u Korintu i da postoji nešto što se zove Miholjsko leto, ali dok jedan medij tu pojavu objašnjava kroz prizmu dva kalendara i dve crkve, drugi je samo uzgred pomene kao sinonim za tople jesenje dane. Jedno je sigurno — ko god danas ne radi po kući, ima dva sasvim različita, podjednako ubedljiva objašnjenja zašto baš taj dan sme da se odmara.