Haris Džinović je, izgleda, održao čas iz retorike koji bi mu pozavideli i profesori književnosti: ista rečenica, „dama ne može biti“, u jednom mediju je dokaz drame veka, a u drugom samo deo dužeg, mirnog objašnjenja za novinare. Naslov sugeriše veliki preokret, kao da je čovek promenio mišljenje preko noći, a ne posle dve decenije braka i razvoda — stvari koje, koliko znamo, ume da promene poneko gledište. Nova.rs je, s druge strane, mirnija — prenosi ceo Harisov monolog iz intervjua za „Premijeru“, u kom on strpljivo objašnjava da „kriv što sam davao“ nije imalo veze sa parama, nego sa slobodom koju je, kako kaže, pružao bivšoj supruzi. Čak nudi i sliku sa amputiranom rukom kao ilustraciju velikodušnosti, što je možda malo previše specifično za intervju o brakorazvodnoj parnici, ali dobro dođe kad treba upečatljiv citat. I tako, dok jedan medij od dve Harisove rečenice pravi psihološki portret transformacije, drugi od te iste teme pravi mirnu ispovest bez drame — istina je, kao i obično, negde između navodnika oba portala.