Dok u MUP-u padaju šefovi kao klegla domina, direktor policije Dragan Vasiljević drži se provereno mirne taktike: ćutanja. Kao da je u pitanju godišnji odmor, a ne hapšenje vrha policije. Kurir ozbiljno i sa dozom patetike ređa one koji traže ostavku — od Instituta Kareja do tužioca koji traži da se preispita rad direktora — i sve to u tonu da je sada, konačno, kap prevršila čašu. Problem je što je ta čaša, sudeći po istoriji ovih tekstova, prelivana i ranije, a direktor je svaki put uspevao da je drži u ruci ne prolivajući ni kap sopstvene odgovornosti. Nova.rs, pak, bira životinjsko carstvo za metaforu i poredi Vasiljevića sa oposumom koji se u opasnosti pravi mrtav — duhovito, slikovito, ali i podozrivo zgodno iskorišćeno da se podseti na identičan scenario iz slučaja Veselina Milića. Čitaocu ostaje utisak da je ćutanje direktora policije postalo toliko predvidljivo da bi moglo da se stavi u kalendar nacionalnih praznika. Razlika je samo u tome da li ćete to pročitati uz uzdah ili uz osmeh na pomen sisara-torbara. Jedno je sigurno — dok traje ćutanje, novinari bar imaju o čemu da pišu.