Granit Džaka je osuđen, sam je to rekao, mediji su to preneli, i tu bi priča mogla da se završi da nije matematike. Jedni su odlučili da ostanu verni formuli iz presude — 50 dnevnih stopa po 3.000 franaka, uslovno, dve godine provere — kao da čitaju ugovor pažljivo, reč po reč, ne želeći da nekog slučajno uvrede množenjem. Drugi su, međutim, otkrili kalkulator i stavili 150.000 franaka u prvu rečenicu, tačno tamo gde oko najpre padne. Tehnički tačno, atmosferski mnogo uzbudljivije — pa makar ta cifra bila uslovna i, realno, naplativa jedino ako igrač idućih 2024 dana (dve godine) odluči da sakuplja još kaznenih naloga. Jedan medij je odlučio da priču ispriča gotovo isključivo kroz igračev citat, kao verni prenosilac tuđih reči bez sopstvenog komentara — što je pohvalno, ali i malo lenjo, jer ispada da je novinaru bilo lakše da kopira saopštenje nego da napiše svoju rečenicu. Drugi je uz brojku dodao i epitet „kontroverzni“, iako ni u jednom citatu Džaka ne kontroveri ništa osim administrativne procedure iz 2022. Sam Džaka, trebа mu priznati, odradio je posao za oba medija unapred: priznao je, objasnio, zahvalio se na podršci i poentirao da prihvata odluku. Ostalo je bilo samo pitanje stila — da li priču ispričati kao knjigovođa ili kao spiker na rasprodaji. Mediji su, kao i obično, birali onu verziju koja bolje zvuči naglas.