Silvija Nedeljković je 21. septembra postala majka blizanaca Staše i Boška, a vest o tome prenele su gotovo sve redakcije — samo u različitim količinama emocija po kvadratnom centimetru teksta. Jedna strana je odlučila da čitaocu ne uskrati ni jedan detalj: stihove pesme koju je Silvija izabrala za fotografiju, ime gošće koja je „uveličala slavlje“, pa i Sašinu izjavu da je slavlje u Lučanima trajalo do zore. Sve je propraćeno uzvicima i naslovom koji zvuči kao da je autor lično bio na proslavi i brojao flaše. Druga strana je vest ispričala kao da je u pitanju hitno saopštenje sa jednom jedinom dodatnom informacijom — da je proslava bila „sinoć“. Nijedan citat, nijedna pesma, nijedan gost sa imenom i prezimenom. Kao da je neko dobio zadatak da napiše vest, ali mu je ograničen broj karaktera i strogo zabranjeno da se raspiše. I dok jedna redakcija broji svakog meštana koji je došao da čestita, druga se drži suve činjenice da su blizanci na svetu, otac ih drži na grudima, a majka je u Beogradu. Obe strane su, srećom, saglasne u najvažnijem — da su bebe zdrave, da se otac fotografisao sa njima u porodilištu, i da je pesma „Svetlo“ odabrana s razlogom. Jedina prava nepoznanica koja ostaje jeste — da li je za detaljno izveštavanje o proslavi potreban intervju sa svakim učesnikom, ili je moguće da su neki mediji jednostavno želeli da čitaoca ostave da sam nasluti koliko je flaša popijeno u Lučanima do zore.